Priča o izgubljenoj ljubavi

I ovu noc kada nema zvijezda na nebu mislim samo o tebi. Sto smo bili jedno drugome? To samo mi znamo. Sada je to postala samo uspomena. Moja uspomena. Sjetis li me se kada kao ja tebe.? Imam li u tvome srcu jos uvijek mjesto gdje sam se skrivao, ili je to mjesto sada dobilo novoga podstanara. Svaki dan bez tebe vjecan je. Sa tobom samo mogu zamisliti svoju buducnost, sa tobom samo mogu zamisliti djecu, samo tebe zamisljam kao svoju zenu, svoju voljenu, svoju jedinu. Nista nije vjecno ni ova minuta, ni ovaj sat ni ova noc. Zivot nije vjecan, ali zivot bez tebe vjecnost je. Svaki korak pokusavam napraviti bez tebe, ali potrebna si mi da taj korak zavrsim i da sa tobom napravim slijedeci korak. Nasi stari uvijek su govorili pametno, ali ne i kada su rekli da vrijeme lijeci sve rane. Tu su pogrijesili. Moje rane nitko nece moci zalijeciti doli tebe. Ti si tu ranu otvorila kada si otisla. Nisam imao snage boriti se za tebe, otisla si zauvijek. Moj svijet vise nije isti. Toga dana on se promjenio, promijenio se na patnju, krik i bijes. Patnja je ovaj zivot bez tebe. Krik u noci mracnoj i tihoj, krik koji doziva tebe. Bijes na sebe samoga sto sam te pustio. Dali bi bilo dovoljno da sam te povukao za ruku, dali bi ostala? Toliko si pitanja postavljam a ne dobivam odgovor. Svaki tvoj pogled boli me, svaki tvoj osmijeh koji nije poklonjen meni reze me. Svaki dan zivim za to da te vidim. Dali cu te vidjeti sutra, prekosutra, slijedeci tjedan? To se uvijek pitam. Sam sebe zavaravam da te vise ne volim i da si samo proslost. Ali kada te vidim u svojoj blizini sve pocinje ispocetka. Kada se vidimo mi kao da se ne znamo, prodemo jedno uz drugo kao da smo stranci, a siguran sam da postoji tracak nade za nas. Kada ti pogledas mene ja maknem pogled, kada ja pogledam tebe ti maknes pogled. Zar je taj prokleti ponos jaci i od nas. Nikada ti nisam rekao koliko te volim a zelio sam. I kada si odlazila zelio sam ti reci da ostanes, da te volim. Zasto to nisam rekao? Zasto? Vjeruj mi pokusao sam ali jednostavno nisam mogao izustiti te dvije rijeci. Ali sada znam ono sto nam je duboko u srcu i ono sto osjecamo ne mozemo lako izreci. Volio sam te slusati dok si pricala, volio sam tvoju kosu dodirivati prstima. Volio sam osjetiti tvoju kozu na svojoj, tvoje meke usne na mojima. Za jednu sekundu te proslosti dao bih vjeruj cijeli svoj zivot. Ovaj bijedni zivot bez tebe. Vrijeme prolazi ali moja ljubav prema tebi ne. Ona jos vise raste, i tako sam sebe mrzim zbog toga. Dali cu ti ikada reci sto osjecam prema tebi? Toliko pitanja, a nigdje odgovora. Ne, ja ti to nikada necu moci reci, jer ono sto se nalazi u mom srcu moze se samo osjetiti. Nema te rijeci sa kojom bi ti mogao opisati sto osjecam prema tebi. Uzalud svoju patnju pisem na ovaj list papira kada je nitko ne moze shvatiti. Ovako samo sebi olaksavam dusu ali na kratko. Vec sutra opet ces me boljeti. Sretna si, tako kazu, a ja se pitam tko li je zasluzan za tvoju srecu. Ja sam u tvome zivotu bio samo list jesenji koji je uvenuo kada si me napustila. Od uvela lista posta humus, humus postane zemlja, zemlja se ujedini sa ostalom zemljom i posta obicna zemlja. Tako sam i ja u tvome sjecanju, prosto obicno sjecanje. Sjetis li me se kada? Zalis li sto sam usao u tvoj zivot i donio buru? Ima li jos nade? Ako nema, molim te nemoj reci. Pusti me da se nadam, pusti me da vjerujem u nas. Uvijek sam bio optimist i vjerovao u bolje. Vjerujem i sada. U drugima te trazim, ali ni jedna nije kao ti. Ni jedna nema osmijeh poput tvoga, ni jedna nema meku kosu poput tvoje, niti jedna ruka ne miluje kao tvoja, siguran sam da ni jedne usne ne ljube kao tvoje. Jos nisam skinuo tvoj ruz sa svojih usana. Ni jedne usne nisu dosljedne da zamjene tvoje. U svakoj pjesmi trazim tebe, u svakom stihu, u svakom novom danu. Gdje li si? Jednu zvijezdu sam nazvao po tebi. Nje nema vise, vise je ne vidim na nebu bas kao ni tebe. I sada pogledavam u nebo, ali je ne vidim. Kada je vidim znat cu da si mi blizu, da mislis na mene. Kada si otisla mislio sam da cu umrijeti. Na zalost ostao sam zivjeti ali ne da mi se zivjeti. Otisla si i sa sobom odnijela srecu, osmijeh i moje srce. Proklet sam imenom tvojim. Ni sa jednom ne mogu biti sretan kao sto sam bio sa tobom. Stojim ali slab sam, cekam tebe. U ovu tamnu noc gledam i ocekujem te. Ne dolazis ali ja cu te cekati. Kada budes sama i osluskivala tisinu kako ti prica, to ti ja pricam. U svakoj tisini se nalazim moja jedina. Jos je tvoja sjena u mome oku. Kako srce smiriti i kako snove dotaknuti? Uzalud je sve kada ovo srce ludo pripada samo tebi, ali ono tebi ne treba. Priznajem da ne mogu bez tebe i zelim te kraj sebe. Tko zna sto nam donosi sutra. Mozda mi sutra donese tebe moja ljubavi. I dok veceras sklapam svoje oci zadnja misao si mi ti. A onda sve pocinje, u snovima sam sretan jer si ti pored mene. Jos uvijek tvoj osmijeh lijek je moj. Jutro donosi samo razocarenje jer ti nisi pored mene. Zivim za taj dan kada cu opet biti u tvome narucju. A sto mi ostaje do tada? Patnja, krik i bijes. Patnja je ovaj zivot bez tebe. Krik u noci mracnoj i tihoj, krik koji doziva tebe. Bijes na sebe samoga sto sam te pustio. A ljubav ne prolazi…