Pod svijetlom zalazećeg sunca čini se kao da usred australske pustinje leži golemi kip od užarene lave.
Stijeni je dano ime Ayers u počast bivšeg premjera Australije. Crvenu masu stijena zovu Uluru, što
znači ''mjesto koje baca sjenu.'' Prema mitološkim pričama koje generacijama usmeno prenose izvorni Australci. Uluru su stvorili duhovi na početku svih stvari, kao i druge planine, rijeke, ljude, životinje i biljke. Duhovi su ih imenovali u svojim pjesmama koje su sve dozivale u život. Jedna od zanimljivih aboriđinskih legendi iz ''vremena snova'' govori o pretku koji je oblikovao veliku pješčanu dinu u oblik spavajućeg kita, od čega je kasnije nastao Uluru.
ŠPILJE I KULT
U špiljama i raspuklinama Ulurua plemena Loritja i Pitjantjatjara su prije mnogo vremena na stijenama neslikala slike koje prikazuju strijelce, kopljanike, snažne glave s rogovima, perje i lišće. Najstariji crteži su linearni i geometrijski. Neke od tih špilja smatraju se svetim mjestima, zabranjen za žene i mladiće koji još nesu prošli obred inicijacije.
Jezerca u podnožju stijene su također sveta mjesta. Ona su kraljevstvo dugine zmije Ungud, majke svih živih stvari koja osigurava kiše i plodnost žena. Tijekom godišnjeg obreda kulta Ungud, za vrijeme kišne sezone, slike na stijenama koje prikazuju zmiju tvorca
moraju biti retuširane ili iznova oslikane. Dobrohotno djelovaje Ungud ne smije se prekinuti.
Aboriđini i vlada dugo su vodili pravnu bitku o vlasništvu nad zemljom i pristupu turista u Nacionalni park Uluru. 1985.godine vlada je potvrdila njihovo vlasništvo i zaključila s Aboriđinima 99-godišnji sporazum o najmu za potrebe sustava australskih nacionalnih parkova. 1987.godine Uluru je uvršten u popis jedinstvenih i dragocjenih spomenika svjetske baštine.
Nema komentara:
Objavi komentar